Jedna od značajki škole u Brod Moravicama je da do današnjeg dana nikada nije prestala s radom. U većini mjesta, odnosno škola, postoje Spomenice koje predstavljaju izvor autentičnih podataka o životu škole.
Spomenica škole u Brod Moravicama izgorjela je u požaru 1944. g. Podaci su nepotpuni i za škole Šimatovo i Male Drage. Jedina “živuća” ostala je Spomenica Područne škole u Podstenama, jedne od četiri područne škole matične škole u Brod Moravicama. Na prikupljanju podataka o cjelokupnom razvoju školstva na području Općine Brod Moravice marljivo je radio naš književnik, učitelj Viktor Jurković. Stoga nam je njegova monografija Brod Moravice poslužila kao izvor onih podataka koje nismo našli u spomenicama škola.
Povijest školstva
1818. g. osnovana je škola u Brod Moravicama. “Školsku obuku” započeo je mjesni župnik Antun Kauzlarić, koji je 6 godina sakupljao djecu u župnom stanu i učio ih čitati, pisati i računati, a podučavao ih je i u vjeronauku.
1824. g. zamijenio ga je Jurković, u privatnoj kući, uz mjesečnu naknadu od jedne “cvancige” po djetetu. Škola je bila “ambulantna” – iz kojeg je sela bilo više djece – onamo se selio učitelj. To je bilo lako, jer škola nije imala ni pokućstva ni učila.
Zadatak pučke škole bio je “da djecu religiozno i ćudoredno odgaja, duševne im i tjelesne sile razvija, te ih u najpotrebitijem za građanski život znanju i umnijenju podučava.”
Školska se obuka vršila poludnevno: do podne su pohađali školu učenici viših razreda (III. i IV.), a poslije podne učenici nižih razreda (I. i II.). Obuka je trajala od 1. rujna do 30. lipnja.
Učitelji koji su se istakli u vođenju opetovnice bili su predviđeni za nagrade i odlikovanja.
Četvrtkom nije bilo nastave jer se odvijala opetovnica. Učiteljice su djevojčice poučavale i ručnom radu -od vezenja stolnjaka, jastuka do dječjih haljina (1928.-1942.).
Nastavni predmeti koji su se tada predavali u školama bili su nauk vjere, materinski jezik (čitanje, pisanje, slovnica, vježbe u govornom i pismenom izražavanju), računsko i geometrijsko oblikoslovlje, najvažnije iz zemljopisa, povijesti, prirodopisa i fizike, krasopis, risanje, svjetovno i crkveno pjevanje, gimnastika, praktična uputa u najvažnije struke gospodarstva.
Učenice su bile podučavane u ženskom ručnom radu, a dobivale su i upute o kućanstvu.
“Nastavu je u maloj sobi izvodila učiteljica Anka Pavlović, a u velikoj sobi upravitelj i učitelj Vilko Golubić. Osim djece iz Brod Moravica, školu su pohađala i djeca iz Kuti, Donjih Kuti, Maklena, Delača, Moravičkih Sela, Lokvice, Čučka, Smišljaka, Žrnovca, Gornje i Donje Dobre, Starih i Novih Lazi.”
Mnogima je dolazak u školu bio naporan zbog dugog pješačenja. Za vrijeme stanke (od 12.00 do 14.00 sati) nisu mogli kući na objed, već su sobom donijeli komadić kukuruznog ili ječmenog kruha ili grumen palente (kasnije i sendvič od pekmeza). Bilo je i onih koji nisu imali hrane u kući zbog neimaštine, pa nisu donijeli ništa za jelo.
Roditeljskih sastanaka nije bilo – roditelji su se pojedinačno interesirali za napredak svoga djeteta. Na kraju šk. god. održavale su se priredbe i izložbe učeničkih radova, koje su posjećivali i roditelji i svi mještani budući je, osim što je imao mnogo smisla za to, učitelj svirao i orgulje i klavir.
Osim Škole u Brod Moravicama postojale su još i škole u selima u okolici. U Podstenama, malom mjestu iznad kupske doline škola je otvorena 1858., a njena Spomenica jedina je do danas sačuvana u Školi.
1890. osnovana je škola u Malim Dragama – selu iz kojeg je u svijet krenulo najviše pokućaraca – putujućih trgovaca. U Šimatovu škola je otvorena 1904., a u Goršetima – selu uz samu rijeku Kupu osnovana je 1955. i na žalost zatvorena već 1964.
Sve te škole bile su poslije 2. svjetskog rata područne škole matične škole u Brod Moravicama. Na žalost, sve su zatvorene sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog nedovoljnog broja učenika. U njima se broj djece kretao od 90 učenika po školi pa sve do danas kad u Osnovnoj školi u Brod Moravicama imamo 41 učenika od 1. do 8. razreda.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata nastava se neko vrijeme odvijala u šumi blizu sela Kuti (Lazica) gdje je izgrađena baraka u kojoj se održavala nastava 1944./45. šk. godine („partizanska škola“) u dva kombinirana odjeljenja: I. i II.r., III i IV. r.
Godine 1975. dovršena je nova školska zgrada u kojoj se nalazimo i danas, a znakovito je bilo da se s useljenjem počelo i sa smanjenjem broja učenika škole. Današnji broj polaznika je ono na što mi učitelji ne možemo utjecati! Na žalost!
Škola danas
Nas četrdesetak, djece i djelatnika Škole, zajedno s malom grupom djece iz vrtića, dijelimo unutarnji i vanjski školski prostor o kojem se i sami brinemo uljepšavajući ga prema vlastitim zamislima. U učionice smo unijeli mnogo boja, kako bismo i za maglovitih i kišnih dana, kojih je ovdje mnogo, bili dobro raspoloženi; oslikavamo zidove i stakla, pretačemo prirodu u keramiku… Uređujemo kamenjar, brinemo o voćkama, sudjelujemo u eko-akcijama…
Naš je slogan: MALO NAS JE, AL’ SVUGDJE NAS IMA! Potvrđujemo to na mnogobrojnim natjecanjima u znanju (Znanost mladima!), smotrama likovnog i literarnog izričaja (Europa u školi, LIK, LIDRANO), te brojnim likovnim i literarnim natječajima, te sportskim natjecanjima.
Rad izvannastavnih aktivnosti objedinili smo po načelu zavičajnosti. Imamo što izabrati među brojnim izvannastavnim aktivnostima: etnološku grupu, recitatore, literarnu, likovnjake, geografe, ekologe, tehničare, informatičare, pjevački zbor, šah, stolni tenis, mali nogomet, skijaše.
Članovi smo crkvenog pjevačkog zbora i tamburaša koji djeluju pri KUD-u Lipica, te pomladak vatrogasaca.
Prepoznatljivi smo po njegovanju domače reči, starih plesova i pjesama. Na našem brodmoravičkom govoru pišemo sastavke i recitiramo, pjevamo i plešemo, česti smo gosti na kulturnim priredbama širom zavičaja. Sakupljamo stare predmete, odjeću i ručne radove naših mama i baka.
Kad ne pričamo po domaće, poznati smo po trčanju na skijama, u Hrvatskoj, ali i šire.
Dijana Arbanas, učitelj savjetnik